ECHR presuda od 2. svibnja 2017. godine u predmetu „Jurica (Jurica) protiv Hrvatske” (zahtjeva N 30376/13).
U 2013. godini, podnositelj zahtjeva je pomagao u pripremi zahtjeve. Nakon toga, zahtjeva je dostavljen Hrvatskoj.
U slučaju uspješno pregledao prigovor na navodne neučinkovitosti postupka na činjenicu nemara liječnika, očituje se u odnosu na podnositelja zahtjeva. U slučaju povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slučaj nije prekršio zahtjeve članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OKOLNOSTI PREDMETA
Podnositelj je podnio zahtjev za naknadu štete zbog nemara liječnika, ali je njezin zahtjev odbijen, kada su domaći sudovi na temelju stručnog mišljenja priznaje da je pogoršanje njezina zdravlja je zbog komplikacija u njenom liječenju, a ne kazneno nemar.
Konvencije postupak podnositelj zahtjeva žalio, osobito činjenica da je pojam „medicinske nepažnje” nije ispravno definirano u domaćem pravnom sustavu, što je nemoguće dobiti sud za utvrđivanje odgovornosti za nesavjestan. Također se žalila da nije bilo moguće osigurati neovisno i nepristrano stručno mišljenje o nemaru liječnika u Hrvatskoj, budući da su stručni stručnjaci radili i surađivali s sumnjivim nemarnim liječnicima.
PITANJA PRAVA
U sudskoj praksi Europskog suda dosljedno je utvrdio da države imaju pozitivnu obvezu iz članka 8. Konvencije da osiguraju žrtvama liječničkog nemara, pristup postupku, u kojem se mogu dobiti naknadu ako je potrebno. Međutim, s obzirom na široku slobodu procjene dostupnih na državu u oblikovanju svoje zdravstvene politike i odabrati način izvršavanja svojih pozitivnih obveza i organizacije svojih pravosudnih sustava, nema osnova tvrditi da Konvencija zahtijeva poseban mehanizam kako bi se olakšalo predstavljanje zahtjeve u pogledu nemara liječnika na domaćoj razini.
Zahtjev za naknadu za medicinsku nepažnju u Hrvatskoj zbog zahtjeva za naknadom štete nije bio samo teorijska mogućnost. Bilo je slučajeva nadoknadiva šteta mjesta u Hrvatskoj, gdje je odgovornost proizlazi iz načela krivnje ili, posebno, obzirom na okolnosti na temelju objektivne odgovornosti.
S obzirom na objektivnost stručnih izvješća, činjenicu da je stručnjak je radio u javnom zdravstvene ustanove, posebno dizajniran za pripremu stručnih mišljenja o određenom pitanju, a koji se financiraju od strane države, ne samo po sebi opravdati zabrinutost zbog nedostatka neutralnosti ili nepristranošću. Hrvatsko zakonodavstvo je uspostavio niz postupovnih jamstava kako bi se osigurala pouzdanost stručnih mišljenja: na primjer, zakon obvezuje sud stručnjaci predstaviti svoje nalaze objektivno, nepristrano i na temelju njihovog znanja i diskvalifikacija sudaca pravila vrijede i za stručnjake. Da nema dokaza da ta jamstva nisu ispravno primjenjuje u predmetu podnositelja zahtjeva, te da su stručnjaci čije su zaključci bili osnova sudskih odluka u slučaju, ne pokazuju potrebnu objektivnost. Pored toga, domaći sudovi nisu samo dali pisane zaključke kao dokaz, već su saslušani relevantni zaključci na raspravi na otvorenom sudu u prisutnosti stranaka koji bi mogli postavljati pitanja. Dodatna i nova otkrića novih stručnjaka također su dodijeljena za daljnje razjašnjenje pitanja koja su ostala nejasna ili osporena.
Dakle, ne može se reći da vlasti nisu dati podnositelju učinkovito postupak koji omogućuje da se primaju naknadu za medicinske nepažnje, žrtva koja je, prema njezinoj izjavi, bila je.
ODLUKA
Zahtjevi iz članka 8. Konvencije nisu bili povrijeđeni (jednoglasno).
Sud je također jednoglasno utvrdio da je došlo do povrede članka 6. Konvencije zbog trajanja postupka, zahtjevi iz stavka 1. i dodijelio podnositelju 3.500 eura za nematerijalnu štetu u ovoj rubrici.