ESLJP presuda od 27. lipnja 2017. o slučaju „Ramlyak (Ramljak) protiv Hrvatske” (zahtjeva N 5856/13).
Tijekom 2013. godine, podnositelj zahtjeva je pomagao u zahtjevi pritužbe. Nakon toga, zahtjeva je priopćen Hrvatskoj.
U slučaju uspješno pregledali prigovora podnositelja zahtjeva da je uskraćen pristup na pravično suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom, jer je jedan od sudaca u prigovoru, je bio otac pripravnika koji rade u uredu dva odvjetnika koji zastupaju drugu stranu. U slučaju povrede članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OKOLNOSTI PREDMETA
Odluka u korist podnositelja zahtjeva u parničnom postupku ukinuta je po žalbi. Podnositelj je podnio tužbu Vrhovnom sudu, navodeći da je zabranjen pristup na pravično suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom, jer je jedan od sudaca u prigovoru, je bio otac pripravnika koji rade u uredu dva odvjetnika koji zastupaju drugu stranu. Žalba podnositelja zahtjeva Vrhovnom sudu odbacena je, a njezina se žalba proglasila nedopuštenom za ustavnu tužbu kao ustavnosudski postupak.
Na Sudu se podnositelj zahtjeva žalio na povredu njezinog prava na pravično suđenje, kako je predviđeno člankom 6. Konvencije.
PITANJA PRAVA
Nije bilo podataka o osobnoj pristranosti suca žalbenog postupka. Dakle, slučaj treba ispitati sa stajališta objektivne nepristranosti, a posebno je pitanje koliko je mogao sumnja podnositelja zahtjeva koji proizlaze iz posebnih okolnosti, može smatrati objektivno opravdanim.
Priroda osobne komunikacije tijekom suđenja bila je važna u određivanju je li strah podnositelja zahtjeva objektivno opravdan. Nije bilo ničega što bi ukazivalo na činjenicu da sudac nije znao da njegov sin radi u odvjetničkoj tvrtki koja je zastupala stranku u postupku. Međutim, iz materijala iz predmeta ne proizlazi da je obavijestio predsjednika suda o ovoj okolnosti. Ako je to učinio, sva pitanja o sudjelovanju svoga sina u slučaju mogla bi se riješiti prije ispitivanja slučaja. Činjenica da je takva bliski rođak, sin saslušanje građanskog slučaj u žalbenoj fazi, imali takve bliske veze s odvjetnicima koji zastupaju neprijatelja podnositelja zahtjeva kao jedan od stranaka u parničnom postupku, iako on nije bio uključen u slučaj i da je s njima u odnosima podređenosti, ugrožavao nepristranost suda i dopustio da to pitanje. Nije bilo moguće utvrditi točan utjecaj suca na ishod žalbenog postupka, jer je odlučeno tijekom zatvorenog sastanka. Međutim, treba napomenuti da je rekao predsjednik vijeća u sastavu Prizivnog suda od tri suca, stoga, podnositelj zahtjeva imao razloga vjerovati da je igrao važnu ulogu u odluci protiv nje, pa nepristranost može biti ispitani.
Sud je utvrdio da, iako viši sudovi imaju ovlasti za poništenje odluke suda na temelju toga što je predsjednik žalbenog osoblja nije bio nepristran, oni nisu učinili.
ODLUKA
Tu je došlo do povrede članka 6. Konvencije (usvojena sa šest glasova „za”, jedan - „protiv”).
NAKNADA
U primjeni članka 41. Konvencije. Sud je podnositelju zahtjeva dodijelio 3.500 EUR na ime nematerijalne štete.