Odluka ECHR-a od 19. studenoga 2020. godine u slučaju "tvrtka" Project Trade d. O. O. "protiv Hrvatske (Project-Trade d.O. O. V. Croatia)" (prigovor N 1920/14).
U 2014. godini, tvrtka za prijavu bila je pomoć pri pripremi žalbe. Nakon toga, pritužbu je prenijela Hrvatska.
Slučaj je Uspješno pregledao pritužbu o ukidanju i opozivu dionica privatne banke, što je izravno utjecalo na vlasnička prava dioničara. Slučaj je prekršio zahtjeve članka 1 N 1 protokola na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OKOLNOSTI SLUČAJA
Tvrtka podnositelja zahtjeva bila je dioničar privatne banke. Nakon odluka hrvatskih vlasti o restrukturiranju i financijskom oporavku bankarskog sektora, sve su dionice u banci otkazane i povučene, uključujući dionice koje su pripadale tvrtki za prijavu koja je bezuspješno žalila na ovu okolnost.
PRAVA PITANJA
O poštivanju članka 34 Konvencije. Uzimajući u obzir svoju praksu presedana (vidi odluku velike komore Europskog suda o slučaju "Albert i drugi protiv Mađarske" (Albert I Others v. Hungary) od 7. srpnja 2020. godine, prigovor N 5294/14), Europski sud je trebao razmotriti je li podnositelj zahtjeva koji je prethodno bio dioničar banke Hrvatske mogao tvrditi da je žrtva navodnog kršenja članka 1.protokola N 1. Konvencije.
U vezi s pritužbama koje su podnijele dioničari tvrtke, iznimno je važno razlikovati pritužbe dioničara o mjerama koje utječu na njihova prava kao dioničare (kada se mogu smatrati žrtvama) i pritužbama na radnje koje utječu na tvrtke čije su dionice bile od podnositelja zahtjeva (au tim slučajevima podnositelji zahtjeva ne mogu se smatrati žrtvama kršenja Konvencije u smislu članka 34. Konvencije). Kako bi se dioničari mogli nazvati žrtvama kršenja Konvencije, žalbe na mjere ili radnje moraju kršiti njihova zakonska prava izravno i osobno, te se proširiti izvan kršenja interesa dioničara tvrtke u obliku jednostavne promjene u njihovom položaju u strukturi upravljanja tvrtkom.
Žalbena mjera, odnosno navedena odluka hrvatskih vlasti o restrukturiranju i financijskom oporavku banke Hrvatske, uključivala je zahtjev za opoziv i poništenje svih dionica dioničara banke, uključujući dionice tvrtke podnositelja zahtjeva. Dakle, tvrtka podnositelja zahtjeva zasigurno je izgubila svoju imovinu kao rezultat odluke hrvatskih vlasti. Slijedom toga, prava podnositelja zahtjeva, zajamčena člankom 1 protokola N 1 na Konvenciju, izravno su prekršena na način koji je nadilazio jednostavnu promjenu položaja podnositelja zahtjeva u strukturi upravljanja Hrvatskom bankom.
S obzirom na gore navedeno, podnositelj zahtjeva može se smatrati žrtvom žalbe na kršenje Konvencije.
Uredba
Status žrtve kršenja Konvencije ostaje nepromijenjen.
Europski sud je također presudio pet glasova " za "na dva - "protiv", što je kršenje članka 1 N 1 protokola Konvencije zbog nezakonitog uplitanja u pravo podnositelja zahtjeva na poštivanje svoje imovine, te je utvrdio dva kršenja stavka 1 članka 6 Konvencije zbog nedovoljnog pristupa podnositelja zahtjeva na sudu i zbog pretjerano dugog suđenja.
Naknada
Prema primjeni članka 41 Konvencije. Europski sud odbio je zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu materijalne štete.