Presuda Europskog suda za ljudska prava od 31. listopada 2019. u predmetu Ulemek protiv Hrvatske (žalba br. 21613/16).
U 2016. godini podnositelju je pružena pomoć u pripremi žalbe. Nakon toga, Hrvatska je priopćila tužbu.
Slučaj je uspješno ispitao pritužbu na učinkovitost preventivnih i kompenzacijskih pravnih sredstava protiv neprimjerenih uvjeta pritvora. Slučaj je prekršio zahtjeve članka 3. Konvencije o zaštiti prava i temeljnih sloboda.
Okolnosti slučaja
Podnositelj zahtjeva izdržavao je kaznu zatvora u dvije kazneno-popravne ustanove u Hrvatskoj, naime u zatvoru u Zagrebu i državnom zatvoru Glina. Zatvorski režim i uvjeti u ove dvije institucije bili su različiti. Što se tiče uvjeta pritvora u zagrebačkom zatvoru, podnositelj zahtjeva nije uzeo preventivni lijek - priliku da se žali zatvorskoj upravi i / ili sudu ovlaštenom za rješavanje izvršenja kazne. Sud je prethodno ovaj lijek smatrao učinkovitim. Što se tiče uvjeta pritvora u državnom zatvoru u Glini, podnositelj zahtjeva koristio je ovaj lijek, ali nakon što su njegove žalbe odbijene, nije se žalio Ustavnom sudu. Sud je ranije utvrdio da je podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu dodatni potrebni korak u procesu iscrpljivanja preventivnih pravnih lijekova u odnosu na uvjete u Hrvatskoj. Ipak, nakon puštanja iz državnog zatvora u Glini, podnositelj zahtjeva podnio je tužbu na sudu zbog štete koja mu je prouzročena u vezi s neprimjerenim uvjetima pritvora u obje institucije. Nakon što je Ustavni sud ispitao osnovanost pritužbe podnositelja zahtjeva i odbio je, podnositelj zahtjeva podnio je žalbu Europskom sudu u roku od šest mjeseci nakon primitka odluke Ustavnog suda. Uglavnom se žalio zbog navodne povrede članaka 3. i 13. Konvencije u vezi s neadekvatnim uvjetima zatvora u oba zatvora i nedostatkom učinkovitih lijekova u tom pogledu.
PITANJA ZAKONA
(a) Učinkovita pravna sredstva predviđena člankom 13. Konvencije u cjelini iu odnosu na uvjete pritvora u sudskoj praksi Suda. Sud je već razmotrio strukturne reforme u sustavu pravnih lijekova u različitim zemljama. Te su reforme provedene kao odgovor na pilot i vodeće presude Europskog suda o pitanju neprimjerenih uvjeta pritvora. Europski sud potvrdio je svoju sudsku praksu prema kojoj se preventivni i kompenzacijski pravni lijekovi na ovom području trebaju nadopunjavati.
(b) Iscrpljivanje domaćih pravnih sredstava i poštivanje šestomjesečnog pravila za podnošenje žalbe u slučajevima koji se tiču uvjeta pritvora prema sudskoj praksi Europskog suda. Podnositelji zahtjeva, koji su i dalje bili pritvoreni u uvjetima na koje su se žalili, morali su iscrpiti dostupne i učinkovite preventivne lijekove prije podnošenja žalbe Sudu.
Međutim, u slučajevima u kojima su već prestali neprimjereni uvjeti pritvora, za kompenzacijski pravni lijek, kao što je podnošenje građanskog zahtjeva za naknadu štete, obično se pokazalo da je djelotvorno za svrhe članka 35. Konvencije u nedostatku preventivnog lijeka koji bi podnositelji zahtjeva mogli i trebali koristiti vrijeme njihovog pritvora. Prema tome, kada je podnositelj zahtjeva već bio pušten na slobodu do trenutka podnošenja žalbe Europskom sudu, u pravilu bi pravni lijek čisto nadoknađujuće naravi mogao biti učinkovit i pružiti podnositelju pravednu kompenzaciju zbog navodne povrede članka 3. Konvencije. Istovremeno, za zemlje u kojima je postojao djelotvoran preventivni lijek, Sud je razmotrio učinkovitost kompenzacijskog lijeka u kombinaciji s primjenom učinkovitog preventivnog lijeka.
U tom kontekstu, uporaba građanskog zahtjeva za naknadu štete nije alternativa pravilnoj uporabi preventivnog pravnog sredstva, bez obzira na to što bi se ti pravni lijekovi mogli općenito koristiti u dva odvojena postupka. Nadalje, nije bilo nerazumno tražiti od zatvorenika da koristi pristupačan i učinkovit preventivni lijek kao preduvjet za korištenje kompenzacijskog lijeka čiji je cilj naknada u vezi s prošlim neprimjerenim uvjetima pritvora. Učinkovit preventivni lijek mogao je izravno utjecati na podnositeljevu neprimjerene uvjete pritvora. Što se tiče kompenzacijskih sredstava, ona bi mogla nadoknaditi samo posljedice navodno neadekvatnih uvjeta pritvora podnositelja zahtjeva.
U pogledu državnih obveza prema članku 13. Konvencije, mogućnost odštete u budućnosti ne bi mogla legitimirati posebno tešku patnju koja je prekršila članak 3. Konvencije i neprihvatljivo oslabila zakonske obveze države da svoje standarde pritvora uskladi sa zahtjevima Konvencije. Dakle, s obzirom na bliski odnos između članka 13. i članka 35. stavka 1. Konvencije, bilo bi nerazumno smatrati da je jednom uveden preventivni lijek za potrebe članka 13. Konvencije (lijek za koji Sud smatra da je najprikladnije za ispitivanje pritužbi na neprimjereni uvjeti pritvora), podnositelj zahtjeva mogao bi biti oslobođen obveze korištenja ovog alata prije podnošenja žalbe Europskom sudu.
Stoga, kao opće pravilo, prije podnošenja žalbi Europskom sudu na neprikladne uvjete pritvora, podnositelji zahtjeva moraju prije svega pravilno koristiti pristupačan i učinkovit preventivni lijek, a zatim, ako je potrebno, i odgovarajući kompenzacijski lijek.
Međutim, mogu se dogoditi slučajevi u kojima se primjena lijeka koji je učinkovit u drugim slučajevima čini uzaludnim zbog kratkotrajnog pritvora podnositelja zahtjeva u nezadovoljavajućim uvjetima. U takvim je slučajevima jedina pouzdana alternativa kompenzacijski lijek koji pruža mogućnost za naknadu neprimjerenih uvjeta u prošlosti. Koliko bi trebao biti pritvor kako bi preventivni lijek bio beskoristan može ovisiti o mnogim čimbenicima povezanima s funkcioniranjem domaćeg sustava pravnih sredstava i prirodi navodnih neprimjerenih uvjeta pritvora.
Korištenje kompenzacijskog lijeka ne može biti neograničeno vremenom: u pravilu bi ga trebalo koristiti u roku od šest mjeseci nakon isteka razdoblja kada je podnositelj zahtjeva bio držan u navodno neprimjerenim uvjetima, ne dovodeći u pitanje mogućnost uspostavljanja različitih pravila u relevantnom zakonodavstvu za uporabu lijekova ili duže razdoblje kako bi se pribjeglo kompenzacijskom pravnom lijeku, u kojem slučaju je uporaba tog lijeka elyaetsya relevantne odredbe domaćeg zakona tih pravila i uvjeta.
Ako podnositelj zahtjeva nije imao djelotvorno pravno sredstvo, relevantno razdoblje počinje od trenutka kada su podnositelji zahtjeva podnijeli radnje ili mjere, ili od dana kada je podnositelj zahtjeva saznao za radnju ili njene posljedice, ili od trenutka kada je podnositelju štete nanesena šteta. Kad je od samog početka bilo jasno da se uporaba lijeka ne može smatrati učinkovitom u odnosu na pritužbe podnositelja zahtjeva, njegova se upotreba ne može prekinuti tijekom razdoblja od šest mjeseci. Stoga, kad je podnositelj zahtjeva iskoristio formalno postojeći pravni lijek i tek tada saznao za okolnosti koje su ga učinile neučinkovitim, možda bi vrijedilo započeti šestomjesečno razdoblje od trenutka kada je podnositelj zahtjeva saznao ili trebao saznati za te okolnosti.
Nadalje, u kontekstu uvjeta pritvora, razdoblje pritvora podnositelja zahtjeva treba smatrati „trenutnom situacijom“ u kojoj se podnositelj zahtjeva drži u raznim institucijama i / ili režimima, dok se pritvor provodi u istoj ustanovi, u osnovi sličnom Uvjeti. Kratka razdoblja odsustva, kada je podnositelj zahtjeva odveden iz institucije radi ispitivanja ili drugih proceduralnih radnji, ne utječu na trajanje pritvora. Međutim, puštanje podnositelja zahtjeva ili njegovo premještanje u drugu vrstu pritvorske ustanove unutar i izvan objekta znači okončanje „trenutne situacije“. Žalba o uvjetima pritvora trebala je biti podnesena u roku od šest mjeseci od kraja situacije na koju je podnositelj zahtjeva prigovorio, ili, ako postoji učinkovit pravni lijek koji mora biti iscrpljen, u roku od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke u sklopu postupka iscrpljivanja.
(c) Preliminarna zapažanja o dostupnim preventivnim i kompenzacijskim lijekovima u Hrvatskoj. Hrvatski pravni sustav predviđa i preventivne i kompenzacijske pravne lijekove. Preventivni lijek koristi se tako što se pritužba upućuje zatvorskoj upravi i / ili sudu ovlaštenom za odlučivanje o izvršenju kazne, a kompenzacijski pravni lijek uključuje mogućnost dobivanja naknade na nadležnim građanskim sudovima. U svakom slučaju, ako uporaba preventivnih i / ili kompenzacijskih sredstava dovede do nepovoljnog rezultata, podnositelj zahtjeva može se žaliti Ustavnom sudu koji također ima pravo donijeti odluku o puštanju iz neprimjerenih uvjeta pritvora.
Međutim, kompenzacijski pravni lijek usmjeren na naknadu štete tijekom vremena u kojem je podnositelj zahtjeva bio pritvoren u neadekvatnim uvjetima sam po sebi nije bio učinkovit. Samo u kombinaciji s učinkovitom primjenom preventivne mjere, koja je dovela do priznanja povrede prava podnositelja zahtjeva i njegovog premještanja iz neprimjerenih uvjeta pritvora, građanski postupak mogao je ispuniti zahtjeve učinkovitosti. Podnositelji zahtjeva trebaju marljivo koristiti preventivni lijek koji im stoji na raspolaganju i, u slučaju nepovoljnog ishoda, podnijeti zahtjev Ustavnom sudu.
Stoga su podnositelji zahtjeva bili dužni, prije podnošenja žalbe Europskom sudu, pružiti hrvatskom Ustavnom sudu mogućnost da ispravi situaciju i razmotri pitanja koja su podnositelji zahtjeva htjeli podnijeti Europskom sudu. Ako podnositelji zahtjeva nisu ispunili ovaj zahtjev, Sud je proglasio njihove žalbe nedopuštenim zbog osnovanosti neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava.
Prema relevantnoj praksi hrvatskih vlasti, uključujući Ustavni sud, nakon što je prvu pritužbu poslao zatvorskoj upravi i / ili sudu, ovlašten je riješiti pitanja izvršenja kazne, koristeći se preventivnim lijekovima, niti prenošenje podnositelja zahtjeva iz neprikladnih uvjeta pritvora, niti njegovo Puštanje na slobodu nije isključilo razmatranje slučaja i utvrđivanje povrede članka 3. Konvencije.
Što se tiče uporabe kompenzacijskog pravnog sredstva, Ustavni sud je nedavno utvrdio da podnositelji zahtjeva nisu trebali koristiti preventivni lijek slanjem žalbe sudu ovlaštenom za rješavanje kaznenih pitanja kako bi službeno mogli podnijeti zahtjev za naknadu štete građanskom sudu (koji zauzvrat bi im omogućio da se po potrebi prijave Ustavnom sudu). Međutim, kad su se podnositelji prijavili Ustavnom sudu nakon što su odbili udovoljiti njihovom zahtjevu za naknadu štete zbog neprimjerenih uvjeta pritvora, čini se da je Ustavni sud njihove slučajeve tretirao na dva načina. S jedne strane, u nekoliko slučajeva Ustavni sud je ograničenje razmatranja slučaja ograničio na postupovno ocjenjivanje izvršavanja civilnih sudova svoje obveze utvrđivanja okolnosti u kojima je bivši zatvorenik bio pritvoren. S druge strane, u drugim je slučajevima Ustavni sud razmotrio (ne) pravilnu prirodu uvjeta pritvora, a ne samo procesne aspekte žalbi.
Navedena načela koja se odnose na djelotvorna pravna sredstva našla su se primjenjiva na pritužbe zbog navodne povrede članka 8. Konvencije u vezi s uvjetima i režimom pritvora podnositelja zahtjeva.
(d) Učinkovitost pravnih sredstava u Hrvatskoj u odnosu na pritužbe na neprimjerene uvjete pritvora. Sud je ponovno potvrdio svoju sudsku praksu u pogledu postojanja učinkovitih preventivnih i kompenzacijskih pravnih lijekova u Hrvatskoj u vezi s pritužbama na neprikladne uvjete pritvora.
(e) je li podnositelj zahtjeva propisno iscrpio domaća pravna sredstva i je li ih ispunio u roku od šest mjeseci. Što se tiče pritužbe podnositelja zahtjeva na neodgovarajuće uvjete pritvora, trebalo bi se razmotriti je li podnositelj zahtjeva na odgovarajući način iscrpio odgovarajuća domaća pravna sredstva (preventivna i kompenzacijska) u određenim razdobljima pritvora, kako to zahtijeva sudska praksa Europski sud pravde. S tim u vezi postavilo se i pitanje je li poštivano pravilo šest mjeseci za podnošenje žalbe Europskom sudu. Ustavni sud je, kao najviši sud Hrvatske, ispitao osnovanost pritužbe podnositelja zahtjeva o neprimjerenim uvjetima pritvora u odnosu na čitavo razdoblje pritvora podnositelja zahtjeva u zatvoru u Zagrebu i zatvoru u Državnoj glini, a podnositelj zahtjeva se žalio Europskom sudu nakon što je primio odluku Ustavnog suda. S obzirom na tadašnju sudsku praksu Ustavnog suda, prigovor podnositelja zahtjeva nije mogao biti odbijen zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava i / ili zbog nepoštivanja roka od šest mjeseci za podnošenje žalbe.
(f) Zaključak. S obzirom na gore navedeno, podsjećajući da ništa u izjavama podnositelja zahtjeva ne dovodi u sumnju učinkovitost lijekova koji su dostupni u cijeloj Hrvatskoj u odnosu na prigovore o neprimjerenim uvjetima pritvora, Sud zaključuje da je podnositeljev prigovor zbog navodne povrede članka 13. Konvencije očito neutemeljeno.
RJEŠENJE
Preliminarna argumentacija hrvatskih vlasti (o neiscrpljenju domaćih pravnih sredstava) odbačena je.
Sud je također jednoglasno zaključio da je došlo do kršenja članka 3. Konvencije u pogledu uvjeta pritvora podnositelja zahtjeva u zatvoru u Zagrebu, a da nije učinjeno nijedno kršenje u vezi s uvjetima zatvora podnositelja zahtjeva u zatvoru Glina.
Primjenjujući članak 41. Konvencije. Sud je podnositelju zahtjeva dodijelio 1.000 eura naknade na ime nematerijalne štete.