Pravilnik ESLJP od 8. studenog 2018. godine u predmetu Narodni list d. (Narodni list d.d.) protiv Hrvatske (zahtjeva br. 2782/12).
U 2012. godini organizaciji podnositeljici zahtjeva pružena je pomoć u pripremi zahtjeve. Nakon toga, zahtjeva je priopćena Hrvatskoj.
U predmetu je uspješno razmotren zahtjeva podnositelja zahtjeva da mu se nametne obveza nadoknade štete prouzročene objavljivanjem članka kojim se priznaje diskreditacijska čast suca. Slučaj je povrijedio zahtjeve članka 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OKOLNOSTI SLUČAJA
Organizaciji podnositeljici zahtjeva naloženo je da plati naknadu za objavljivanje informacija u tjednim novinama kojima se diskreditira sudačka čast. Dvije godine prije objavljivanja kontroverznog članka, sudac je naložio pretragu prostorija organizacije podnositeljice zahtjeva, koja je, po mišljenju jednog od novinara, prekršila slobodu novinara. Isti je sudac ponovno privukao pozornost novinarskih novinara kada se pojavio na večeri posvećenoj otvaranju novih novina, koje je osnovao lokalni poduzetnik, čija su mišljenja o identitetu proturječna. Kao rezultat toga, objavljen je članak koji ukazuje na to da je sudac u situaciji potencijalnog sukoba interesa. Odnosi se na izdavanje dozvole za pretraživanje prije dvije godine i tvrdi da je sudac trebao biti "vezan za stub srama".
PITANJA PRAVA
Što se tiče usklađenosti s člankom 10. Konvencije. Ovaj predmet odnosio se na slobodu tiska u pokrivanju profesionalnih aktivnosti sudaca. Primjedbe o pitanjima od javnog interesa obično imaju visoku razinu zaštite. Međutim, potrebno je uzeti u obzir posebnu ulogu pravosuđa u društvu. Kao jamac pravde, fundamentalne vrijednosti u državi podređenoj vladavini prava, pravda mora uživati povjerenje javnosti kako bi uspješno obavljala svoje funkcije. Slijedom toga, možda će biti potrebno zaštititi takvo povjerenje od zadiranja, nanošenje mu ozbiljne štete i, uglavnom, neopravdano, posebno s obzirom na činjenicu da su suci upućeni na kritiku vezani dužnošću povjerljivosti i stoga ne mogu odgovoriti na njega. Međutim, suci mogu biti predmetom osobne kritike unutar dopuštenih granica, a ne samo na teoretski ili opći način. U izvršavanju službenih ovlasti, oni stoga mogu biti predmetom kritike u širem opsegu nego obični građani.
Svrha spornog članka bila je skrenuti pozornost javnosti na pitanja koja se odnose na funkcioniranje pravosudnog sustava. Da bi se razlikovale izjave o činjenicama i vrijednosnim sudovima, bilo je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja i opću prirodu komentara, s obzirom da izjave o pitanjima od javnog interesa mogu biti vrijednosne prosudbe, a ne izjave činjenica. Europski sud složio se s zaključkom hrvatskih sudova da je članak sadržavao vrijednosne presude. Međutim, budući da su sudovi tužene države odlučili da je članak uvredljiv i da predstavljaju neosnovanu optužbu pojedinog suca, oni nadalje nisu razmatrali jesu li vrijednosne presude sadržane u članku imale dovoljno činjeničnih osnova.
Europski sud je odbacio argument hrvatskih vlasti da je jedina svrha spornog članka bila javno diskreditirati suca. Sadržaj članka uistinu je ostavio traga na osobnom iskustvu novinara i njihovom nezadovoljstvu pojedinim sudiji, međutim, u tim okolnostima to nije promijenilo činjenicu da se članak odnosi na pitanje od javnog interesa. Iako je članak bio oštar i sadržavao ozbiljnu kritiku, pretjerivanje i oštru metaforu, nije bio uvredljiv u svojoj biti. Upotreba nagrizajućeg tona u komentarima koji se tiču suca, u načelu, nije u suprotnosti sa zahtjevima članka 10. Konvencije.
Ovaj se predmet odnosio na situaciju u kojoj je novinar, raspravljajući o pitanjima od javnog interesa, izrazio vrijednosne sudove koji su prouzročili štetu ugledu suca. Organizacija podnositeljica zahtjeva bila je dužna platiti 6.870 EUR na ime nematerijalne štete. Teško je pretpostaviti da je narušavanje ugleda suca bilo tako ozbiljno da bi opravdalo dodjeljivanje naknade u takvoj veličini. Iznos dodijeljene naknade može spriječiti otvorenu raspravu o pitanjima od javnog interesa.
Stoga uplitanje u slobodu izražavanja nije bilo "nužno u demokratskom društvu".
ODLUKA
Predmet je bio kršenje članka 10. Konvencije (jednoglasno usvojen).
NAKNADA
U primjeni članka 41. Konvencije, Sud je dodijelio organizaciji podnositeljici zahtjeva 5.000 EUR na ime nematerijalne štete, a zahtjev za naknadu materijalne štete je odbijen.