Europski sud za ljudska prava utvrdio je povredu odredbi članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Заголовок: Europski sud za ljudska prava utvrdio je povredu odredbi članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu Сведения: 2018-12-11 07:06:17

Rješenje Europskog suda od 26. travnja 2018. godine u predmetu Čakarević (Čakarević) protiv Hrvatske (pritužba N 48921/13).
Tijekom 2013. godine, podnositelj zahtjeva je pomagao u pripremi pritužbe. Nakon toga, pritužba je priopćen Hrvatskoj.

Slučaj je uspješno ocijenjen prigovorom o prikupljanju od podnositelja zahtjeva u retrospektivnom postupku socijalnih naknada za nezaposlenost, koja joj je bila plaćena, što joj je bio jedini izvor prihoda. Slučaj je prekršio odredbe članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

OKOLNOSTI PREDMETA


U 1996. godini, Zavod za zapošljavanje naložio je podnositelju zahtjeva da isplati naknade za nezaposlene na određeno vrijeme, koje je naknadno produženo do daljnjeg. U ožujku 2001. godine Zavod je utvrdio da je podnositelj zahtjeva dobio veći iznos od 12 mjeseci, koji je zakonom utemeljen, a podnositelj zahtjeva je lišio prava na naknadu od lipnja 1998. godine. Usluga za zapošljavanje podnijela je tužbu protiv podnositelja zahtjeva za nezakonito obogaćivanje, zahtijevajući plaćanje državi oko 2.600 eura, kao i kamate na taj iznos, temeljene na naknadama za nezaposlene koje je podnositelj zahtjeva primio od lipnja 1998. do ožujka 2001. godine. Domaći sudovi nisu mijenjali sudski nalog da naknadi podnositelja zahtjeva retroaktivno.


PITANJA ZAKONA


Što se tiče primjene članka 1. Protokola br. 1. Konvencije. (a) Dopuštenost. Osoba mora imati pravo da se pozove na valjanost upravne odluke koja je stupila na snagu u njegovu korist i na mjere koje su već poduzete za provedbu ove odluke, ako ni primatelj plaćanja niti bilo tko u njegovo ime nisu pridonijeli ovoj odluci. na takav način da je izvedena ili primijenjena na pogrešan način. Slijedom toga, ako bi odluka u budućnosti mogla biti otkazana (ex nunc), očekivanje da se ne smatra retrospektivno (ex tunc) bi se smatralo legitimnim, samo ako postoje dobri razlozi za suprotstavljanje mišljenju u javnom interesu ili u interesu trećih strana.

Ex nunc (lat.) - od određene točke dalje. Ex tunc (lat.) - u početku.

Nekoliko je okolnosti tvrdilo da se potvrđuje da je pravni položaj podnositelja zahtjeva bio podložan "legitimnim očekivanjima" kako bi se primjenjivao članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Prvo, ništa nije ukazalo na to da je podnositelj zahtjeva pridonio primanju socijalnih naknada, koji se i dalje plaćaju nakon isteka zakonskog roka. Drugo, podnositeljica zahtjeva u dobroj vjeri dobila je naknade za nezaposlenost. Treće, upravna odluka nije sadržavala izravnu naznaku činjenice da bi, sukladno relevantnim zakonima, pravo na primanje naknada prestalo postojati do određenog datuma. Četvrto, nakon isteka statutarnog razdoblja, proteklo je dugo vremena, tijekom kojih vlasti nisu mogle odgovoriti na situaciju, i dalje vrše mjesečne uplate. Takve okolnosti bi mogle dovesti podnositelja zahtjeva da vjeruje da je imala pravo primati ta plaćanja. Stoga, s obzirom na prirodu socijalnih naknada koje se koriste za zadovoljavanje osnovnih dnevnih životnih potreba, podnositelj zahtjeva mogao je legitimno očekivati ​​da bi mogla razmotriti primljene uplate da joj pripada pravo. Stoga, činjenica da su sudovi naknadno utvrdili da su uplate izvršene bez upućivanja na neke odredbe domaćeg zakonodavstva, nije bila odlučna. Prema tome, članak 1. Protokola br. 1 primjenjuje se na ovaj slučaj.

(b) Usklađenost. Za razliku od slučaja "Moskal protiv Poljske", ovaj slučaj nije se odnosio na prekid plaćanja naknade za nezaposlene podnositelju zahtjeva, već joj je nametnula obvezu vraćanja iznosa naknada koje je primila u odnosu na upravnu odluku.

Što se tiče razmjernosti miješanja, nije se tvrdilo da je podnositelj zahtjeva pridonio primanju socijalnih davanja iznad utvrđenog iznosa. Budući da su vlasti odlučile u korist podnositelja zahtjeva i nastavile s plaćanjem odgovarajućih plaćanja, podnositelj zahtjeva imao je pravnu osnovu pretpostaviti da su uplate koje je primila bile pravno ispravne. Bilo bi nerazumno vjerovati da je podnositelj zahtjeva trebao shvatiti da prima naknadu za nezaposlene izvan maksimalnog zakonskog razdoblja.

Vlasti tužene države nisu ispunile svoju dužnost da djeluju pravodobno, pravilno i dosljedno. Unatoč činjenici da je isplata naknada za nezaposlenost, koju podnositelj zahtjeva nije trebao primiti, bila samo pogreška državnih tijela, podnositelj zahtjeva je trebao vratiti cjelokupni iznos preplaćenog iznosa državi državi s plaćanjem kamate na taj iznos. Slijedom toga, odgovornost vlasti tužene države nije uspostavljena i izbjegavaju se sve posljedice njihove pogreške, a teret ispravljanja stanja bio je isključivo stavljen na podnositelja zahtjeva.

Podnositelj zahtjeva je ponudio da plati dugove u iznosu od 60 obroka. Međutim, iznos koji je dodijeljen podnositelju zahtjeva za plaćanje bio je značajan za nju, budući da je korist bila njezin jedini izvor prihoda, kao i uzimajući u obzir opću financijsku situaciju podnositelja zahtjeva. Iznos primljen u obliku naknade za nezaposlene bio je vrlo mali i potrošen je na potrebne potrebe podnositelja zahtjeva. U svojoj odluci o nepravednom obogaćivanju domaći sudovi nisu uzeli u obzir zdravlje podnositelja zahtjeva i njezinu financijsku situaciju. Podnositelj zahtjeva je pretrpio psihički poremećaj, nije mogao raditi i dugo je bio nezaposlen. Nije imala bankovni račun, nikakav dohodak ni imovinu. U takvim okolnostima, plaćanje od strane podnositelja zahtjeva za iznos duga, čak i ako je na posebnim doprinosima, značilo bi rizik za plaćanje neposrednih zahtjeva podnositelja zahtjeva.

Kao rezultat toga, zahtjev za podnositeljem zahtjeva da nadoknadi iznos naknade za nezaposlene koje su joj pogrešno platili od strane vlasti izvan maksimalnog razdoblja zakonskog korištenja dobila je prekomjerno opterećenje za podnositelja zahtjeva.


ODLUKA


Slučaj je bio kršenje članka 1. Protokola br. 1. Konvencije (jednoglasno usvojen).


NAKNADA


U primjeni članka 41. Konvencije. Europski sud dodijelio podnositelju zahtjeva 2.600 EUR na ime nematerijalne štete, tužbeni zahtjev za materijalnu štetu je odbijen.

 

Добавить комментарий

Код

© 2011-2018 Юридическая помощь в составлении жалоб в Европейский суд по правам человека. Юрист (представитель) ЕСПЧ.