Presuda Europskog suda od 28. ožujka 2017. godine u predmetu "Skorjanec (protiv Skorjanec) protiv Hrvatske" (zahtjeva br. 25536/14).
Tijekom 2014. podnositelj zahtjeva je pomagao u pripremi zahtjeve. Nakon toga, zahtjeva je priopćen Hrvatskoj.
U slučaju, prigovor je uspješno razmotren radi izbjegavanja istrage rasno motiviranog nasilja protiv žrtve po udruživanju. Došlo je do povrede članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OKOLNOSTI PREDMETA
Na zahtjeva i njezin partner, koji je bio Ciganin, bio napadnut od strane dvoje ljudi koji su izrazili protiv romske uvrede prije napada i tijekom njega. Podnositelj zahtjeva bio je svjedok u kaznenom predmetu, a ne žrtva, kao njezin partner. Konvencije postupak podnositelj zahtjeva žalio se na izbjegavanje domaće vlasti na uspješno obavljanje svoje pozitivne obveze u odnosu na rasno motiviranog čin nasilja protiv nje suprotno člancima 3. i 14. Konvencije.
PITANJA PRAVA
Sukladnost s člankom 3. Konvencije (proceduralni aspekt) u svezi s člankom 14. Konvencije. Dužnost vlasti da uspostavi moguću vezu između rasističkih stavova i ovaj čin nasilja, dio je obveza kojima podliježe po državama, u skladu s člankom 3. Konvencije u vezi s člankom 14. Konvencije, pod utjecajem ne samo nasilje na temelju stvarnog ili zamišljenog osobnom statusu žrtve ili karakteristike, ali i djela nasilja na temelju stvarne ili percipirane povezanosti ili veze žrtve s drugom osobom koja je stvarno ili pretpostavljiva ali ima specifičan status ili zaštićenu osobinu. U takvim slučajevima, nadležna tijela moraju učiniti ono što je razumno u danim okolnostima za prikupljanje i očuvanje dokaza, istražiti sve praktične načine utvrđivanja istine i napraviti potpuno obrazložena, nepristrane i objektivne odluke bez izostavljanja sumnjivih činjenica koje mogu biti indikativne za rasno motiviranog nasilja.
Članak 3. Konvencije zahtijeva provedbu odgovarajućih kaznenopravnih mehanizama ako je težina nasilja uzrokovana privatnim osobama osigurala zaštitu prema ovoj odredbi. Ta se načela sve više primjenjuju u slučajevima nasilja motiviranog rasnim diskriminacijom. Sud je odlučio da pravni sustav Republike Hrvatske osigurava odgovarajuće zakonske mehanizme kako bi osigurao prihvatljivu razinu zaštite podnositelju zahtjeva pod tim okolnostima. Međutim, u ovom slučaju, tijela progona usredotočili istragu i analizu samo na elementima zločina iz mržnje povezane s nasilnom napadu na partnera podnositelja zahtjeva. Nisu obaviti temeljitu procjenu relevantnih situacijskih čimbenika te odnos između odnosa podnositelja zahtjeva sa svojim partnerom i rasističkih motiva za napad na njih. U svojoj pritužbi podnositeljica zahtjeva podigla je određene navode o rasno motiviranom nasilju usmjerenom protiv nje. Vlasti tužiteljstvo je inzistirao na tome da ona sama nije bila Ciganka, i njihova nesposobnost da se uspostavi percipiraju ako ga napada oba Ciganka i ne razmatranje odnosa između rasistički motiv za napad, i stav podnositelja zahtjeva sa svojim partnerom rezultiralo neadekvatne procjene slučaju domaće vlasti , To detracted iz adekvatnosti proceduralne odgovor vlasti tužene države o navodima podnositelja zahtjeva rasno motiviranog čina nasilja protiv nje do stupnja nespojiva s obvezom države da poduzme sve razumne korake kako bi identificirati rasističke motive u incident.
ODLUKA
U slučaju povrede članka 3. Konvencije (jednoglasno).
NAKNADA
U primjeni članka 41. Konvencije. Sud je podnositeljici zahtjeva dodijelio 12.500 EUR na ime nematerijalne štete.