Odluka ESLJP od 5. decembra 2017. godine u predmetu Hamidović protiv Bosne i Hercegovine (predstavka broj 57792/15).
U toku 2015. godine podnosiocu predstavke je pružena pomoć u pripremi predstavkai. Nakon toga, predstavke je dostavljena Bosni i Hercegovini.
Slučaj je uspešno razmotrio žalbu zbog izricanja novčane kazne od strane suda podnosiocu predstavke, koji je odbio da ukloni tradicionalni vjerski pokrivač prilikom davanja dokaza na sudu kao svjedoka u krivičnom slučaju. U slučaju da je došlo do povrede zahtjeva iz člana 9 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OKOLNOSTI SLUČAJA
Podnosilac prijave, koji je bio član lokalne grupe, ispovijedaju vehabijsko / salafista verziju islama, bio je pozvan da svjedoči u krivičnom postupku ostalih članova grupe, koji su optuženi za zločine povezane sa terorizmom. On je uredno pojavio na poziv suda, ali je odbio da se tradicionalne vjerske frizura u svom svjedočenju, tvrdeći da je njegova religija zahtijeva nosi ovaj šešir cijelo vrijeme. Nakon što mu je dao vremena za razmišljanje i upozorio na posljedice nastavka zahtjeva neusklađenosti ukloniti frizura, on je proglašen krivim za nepoštivanje suda, a on je imenovan kao kazna, koja je kasnije pretvorena u 30 dana u zatvoru, kada je odbio da plati.
PITANJA ZAKONA
Što se tiče usaglašavanja sa članom 9 Konvencije. Kazna koja se podnosiocu prijave odnosila na nosioca glavnog mesta u sudnici bila je ograni ~ enje priznanja njegove vjeroispovjesti. Ograničenje je baziran na inherentne sudija osnaživanje za upravljanje napredak postupka u Vrhovnom sudu, podnosilac bio obaviješten o važećim pravilima i posljedice neposlušnosti. Ograničenje se težilo legitimnom cilju, kako je Sud prethodno istakao (vidi. Odluka Velikog vijeća Europskog suda u predmetu "Lautsi i drugi protiv Italije" (Lautsi i drugi protiv. Italija) 18. marta 2011. godine, žalba N 30814/06. Vidi. Bilten Evropskog suda za ljudska prava 2011. N 9) koji sekularizam je uvjerenje zaštićeno članom 9. Konvencije, kao i da je svrha održavanja sekularne i demokratske vrijednosti mogu se povezati sa legitimnom cilju "zaštite prava i sloboda drugih.". S obzirom na potrebu da se ograniči u demokratskom društvu, Sud je svjestan da pred predsedavajući sudija je bio težak zadatak da održava red i osigurati objektivnost postupka u ovom predmetu, u kojem je broj učesnika je pripadao grupi koja se protivi koncept sekularne države, i priznaje samo Božji zakon i sud . Takođe uzima u obzir opšti kontekst suđenja. Ipak, Sud smatra da primijenjena mjera nije opravdana.
Konkretnom slučaju svjedok podnosioca predstavke u krivičnom predmetu, i to je sasvim druga stvar koja se mora razlikovati od slučajeva koji uključuju nošenje vjerskih simbola i odjeće na radnom mjestu, a posebno javnih službenika vršenju ovlaštenja. Budući da je člankom 9. Konvencije ne štiti svaki čin motivisan ili inspirisan vjeru ili uvjerenje i ne mora uvijek ne garantira pravo da se ponašaju u javnoj sferi znači diktira religije ili osoba uvjerenja, iako postoje slučajevi kada je potražnja za svjedoka da ukloni vjerski simbol opravdano, vlasti se pozivaju da ne zaborave specifične karakteristike različitih religija. Sloboda vjere je osnovno pravo, ne samo zato što samo zdravo demokratsko društvo zahtijeva očuvanje i održavanje pluralizma i raznovrsnosti, ali i zbog značaja za lice za koje je religija osnovno pravilo života, da bi mogli komunicirati njegove osude drugima.
Sud ne vidi razloga da sumnja da su akcije podnosioca bile opravdane iskreno vjerskih uvjerenja da je njegova verska obaveza je stalna nošenja vjerskih ruhu, u odsustvu skrivenih namjera ismijati suđenja, podstiče druge da uskraćivanja sekularne i demokratske vrijednosti ili izazvati nemire . Za razliku od nekih drugih članova njegove vjerske grupe, podnosilac je na poziv suda i stao na zahtjev, tako da je jasno u skladu sa zakonima i sudovima u zemlji. Nije bilo dokaza da on nije želeo da svedoči ili se ponašao nepoštivo. U takvim okolnostima, njegova kazna za nepoštovanje suda na osnovu toga je odbio da skine šešir, nije bilo neophodno u demokratskom društvu i vlasti tužene države otišla izvan granica svoje široke diskrecije.
ODLUKA
U slučaju da je došlo do povrede zahteva člana 9 Konvencije (usvojeno sa šest glasova za "na jedan -" protiv ").
KOMPENZACIJA
Prilikom primene člana 41 Konvencije. Sud je podnosiocu prijave dodijelio EUR 4.500 za nematerijalnu štetu.