Presuda Europskog suda od 4. travnja 2017. godine u predmetu Lovrić protiv Hrvatske] "( zahtjeva br. 38458/15).
Tijekom 2015. godine, podnositelj zahtjeva je pomogao pri pripremi zahtjeve. Nakon toga, zahtjeva je priopćen Hrvatskoj.
U tom je slučaju uspješno razmatran prigovor na nemogućnost žalbe građanskim sudovima iznimno od udruživanja člana. U slučaju kršenja odredbi čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Okolnosti slučaja
Podnositelj zahtjeva bio je član lovačke udruge. Godine 2012. generalna je skupština odlučila istjerati ga iz ove udruge. Podnositelj zahtjeva podnio je tužbu, što je proglašeno nedopuštenom na temelju toga što predmet nije u nadležnosti sudova. U postupku pred Sudom podnositelj zahtjeva prigovorio je da se ne može žaliti na odluku na sudu.
Zakonna pitanja
Što se tiče poštivanja članka 6. stavka 1. Konvencije. (a) prihvatljivost. Stavak 1. članka 6. Konvencije propisuje svakome pravo da na sudu podnese bilo kakav zahtjev u svezi s njegovim građanskim pravima i obvezama. To se pravo odnosi samo na sporove oko građanskih prava i obveza koje se mogu smatrati priznatim u skladu s domaćim pravom, bez obzira na to jesu li ta prava zaštićena Konvencijom. Spor mora biti stvaran i ozbiljan, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje zakona, već i na njezine granice i na način na koji se provodi te, konačno, ishod postupka treba biti odlučujući za ovo pravo.
Zakonodavstvo Hrvatske predviđa sudsku zaštitu prava članova udruge, koja proizlaze iz njezine povelje u kojoj su sastavljeni. Pravo članstva udruge bilo je građansko pravo, prateći pravo na slobodu udruživanja s drugima, a članak 6. stavak 1. Konvencije primijenjen je na postupak za protjerivanje iz udruge. Bilo je očigledno da je postupak koji se podnio podnositelj zahtjeva ukazivao na pravi i ozbiljan spor oko slobode udruživanja, posebice u odnosu na pravo podnositelja zahtjeva da ostane član udruge, a ishod ovog postupka bio je izravno odlučujući za ovo pravo i slobodu.
Rješenje
Žalba je proglašena dopustivom radi razmatranja o meritumu (donesena većinom glasova).
(b) Osnovanost. Ograničenje prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu slijedilo je legitiman cilj poštivanja autonomije udruga. Organizacijska autonomija udruga činila je važan aspekt svoje slobode udruživanja, zaštićen člankom 11. Konvencije. Konkretno, udruge mogu imati određene disciplinske ovlasti, uključujući i isključivanje, bez straha od vanjskih miješanja. Međutim, sloboda udruživanja s drugima, a time i organizacijska autonomija udruga, nije bila apsolutna. Intervencija države u unutarnjim poslovima udruga nije mogla biti potpuno isključena. Dakle, udruga mora pridržavati određeni minimalni standard pri brisanju člana. U takvim slučajevima, ograničenja sudske kontrole mogu biti ograničena na poštivanje organizacijske autonomije udruga. Međutim, podnositelj zahtjeva, koji je osporio njegovo isključenje iz udruge, u potpunosti je lišen pristupa sudu.
vladajući
U slučaju da je došlo do povrede zahtjeva iz članka 6. Konvencije (usvojen sa šest glasova "za" jedan "-" protiv ").
kompenzacija
U primjeni članka 41. Konvencije. Zahtjev za naknadu štete nije postavljen. Najprikladniji oblik naknade bio bi nastavak postupka.