Europski sud za ljudska prava utvrdio je povredu zahtjeva iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Заголовок: Europski sud za ljudska prava utvrdio je povredu zahtjeva iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava Сведения: 2018-12-12 06:59:17

Presuda Europskog suda od 26. travnja 2018. godine u predmetu "Hoti" protiv Hrvatske (pritužba br. 63311/14).

Tijekom 2014. pritužiteljica je pomogla pri pripremi pritužbe. Nakon toga, pritužba je priopćen Hrvatskoj.

Slučaj je uspješno ocijenjen kao pritužba na nepostojanje migranta koji je osoba bez državljanstva, sposobnost reguliranja statusa prebivališta u državi nakon raspada prethodne države, unatoč mnogim godinama dozvoljenog boravka u zemlji. Slučaj je bio kršenje članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.


OKOLNOSTI PREDMETA


Podnositelj zahtjeva 1962. godine rođen je u autonomnoj pokrajini Kosovo, u bivšoj Socijalističkoj saveznoj Republici Jugoslaviji. Roditelji podnositelja zahtjeva bili su politički izbjeglice iz Albanije. Podnositeljica zahtjeva je 1979. godine preselila u Hrvatsku, koja je u to vrijeme bila dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i od tada živi u Hrvatskoj.

Podnositelj zahtjeva je osoba bez državljanstva. Tijekom postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, status podnositelja zahtjeva u Hrvatskoj bio je uređen priznavanjem činjenice prebivališta u autonomnoj pokrajini Kosova i dodjeljivanjem statusa Kosova od strane vlasti podnositelja zahtjeva roditeljima izbjegličkog statusa. Međutim, nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, status prebivališta podnositelja zahtjeva u zemlji je nekoliko puta promijenjen, a reguliran je različitim pravnim režimima. Podnositelj zahtjeva podnio je zahtjev za hrvatsko državljanstvo i odobrenje za stalni boravak, ali su oba zahtjeva odbijena.

Od 2011. godine, status podnositelja zahtjeva ovisio je o produženju privremenog boravka na godišnjoj osnovi zbog humanitarnih razloga. Prema Zakonu o strancima, kako bi se produžio boravak u zemlji na humanitarnim osnovama, podnositelj zahtjeva je zatražio valjani dokument ulaska / izlaska iz države (putne isprave) ili, u nedostatku takve mogućnosti, suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, koje je bilo u nadležnosti samog ministarstva. U 2014. godini podnositelju zahtjeva nije bilo produženja boravka zbog nedostatka valjanosti putne isprave, iako je podnositelj zahtjeva imao priliku otići na Kosovo i dobiti tamo potrebnu dokumentaciju. Podnositeljica zahtjeva podnijela je žalbu protiv ove odluke pred domaćim sudovima, ali bez uspjeha.


PITANJA ZAKONA


Što se tiče poštivanja članka 8. Konvencije. Podnositelj zahtjeva bio je nezaposlen, budući da nije mogao imati de facto posao bez legalizacije svog prebivališta u zemlji. Stoga je ozbiljno prekršena mogućnost kandidata za dobivanje normalnog zdravstvenog osiguranja ili osiguranje njegovih mirovinskih prava. U takvim okolnostima, osobito s obzirom na napredovano doba podnositelja zahtjeva i činjenicu da je živio u Hrvatskoj gotovo 40 godina bez formalne ili de facto povezanosti s bilo kojom drugom državom, nesigurnost njegova statusa boravka u zemlji ozbiljno je utjecala na njegov privatni život.

Iako se podnositeljici zahtjeva nije pokušao oduzeti njegov status rezidenta, njegov slučaj imao je sličnosti s predmetom podnositelja zahtjeva u predmetu Kuric i drugi protiv Slovenije (Kurić i drugi protiv Slovenije), budući da se odnosio na složenu i iznimno specifičnu činjeničnu i pravnu situaciju stranaca koji su živjeli u Hrvatskoj nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Štoviše, podnositelj zahtjeva bio je osoba bez državljanstva. Njegov status kao rezident u Hrvatskoj, iako nije uvijek legitimiran, bio je moć Hrvatske dugi niz godina. Položaj pritužitelja ne može se smatrati jednakim položaju potencijalnih migranata koji se prijavljuju za legalizaciju svog statusa boravišta u Hrvatskoj.

Stoga je glavno pitanje u ovome predmetu bilo hoće li hrvatske vlasti, s obzirom na okolnosti slučaja kao cjeline, pružiti djelotvoran i dostupan postupak ili niz postupaka koji bi omogućili podnositelju zahtjeva da odluči o daljnjem boravku u Hrvatskoj i statusu u toj zemlji pravilno razmatranje interesa privatnosti podnositelja zahtjeva.

Prema relevantnom domaćem zakonodavstvu, osobe bez državljanstva ne bi smjele imati valjane putne isprave prilikom podnošenja zahtjeva za prebivalište u Hrvatskoj. Međutim, ta činjenica nije imala puno značaja jer je zbog privremenog boravka osoba bez državljanstva morala kontinuirano živjeti u Hrvatskoj na privremenoj osnovi pet godina, a to je zahtijevalo valjanu putnu ispravu. Stoga, suprotno načelima Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu osoba bez državljanstva (na koje je Hrvatska pristupila sukcesivno 12. listopada 1992.), osobe bez državljanstva, kao što je podnositelj zahtjeva, morale su ispuniti zahtjeve koji zbog svog statusa nije mogao.

Teško je razumjeti položaj hrvatskih vlasti, koji su inzistirali da pritužitelj dobije putnu ispravu od kosovskih vlasti, dok je njegov status kao osoba bez državljanstva očigledno na osnovu rodnih svjedodžbi izdanih na Kosovu 1987. i 2009. godine. Nadalje, hrvatske vlasti nisu razmotrile mogućnost pružanja administrativne pomoći podnositelju pri uspostavljanju kontakta s vlastima druge države kako bi se riješio položaj podnositelja zahtjeva, kako je sadržano u međunarodnim pravnim instrumentima kojima je Hrvatska bila stranka.

Što se tiče produženja privremenog boravka podnositelja zahtjeva na humanitarnim osnovama uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, takvo se odobrenje izdalo po odluci Ministarstva. Ova je metoda nepravilno korištena i, očigledno, ovaj postupak nije uzimao u obzir posebne okolnosti slučaja podnositelja zahtjeva i situacije u njegovu privatnom životu. Domaći sudovi također nisu uzeli u obzir ta pitanja uzimajući u obzir žalbe apelanta.

Slijedom toga, vlasti tužene države nisu ispunile svoju pozitivnu obvezu da osiguraju djelotvoran i dostupan postupak (ili skup postupaka) koji bi omogućili podnositelju zahtjeva da riješi pitanja njegova daljnjeg boravka u Hrvatskoj i statusa u toj zemlji uz dužnu pozornost na interese podnositelja prijave u privatnom životu , zajamčeno člankom 8. Konvencije.


ODLUKA


Slučaj je bio kršenje članka 8. Konvencije (jednoglasno usvojen).


NAKNADA


U primjeni članka 41. Konvencije. Europski sud dodijelio je podnositelju zahtjeva 7.500 EUR na ime nematerijalne štete.

 

Добавить комментарий

Защитный код
Обновить

© 2011-2018 Юридическая помощь в составлении жалоб в Европейский суд по правам человека. Юрист (представитель) ЕСПЧ.